Razgovor sa vama je nuzan i nemoguc.

Neodgodiv u uzurbanom zivotu, mada odlozen za nikad.

недеља, 22. мај 2011.

Ja sam staromodna cura


Ja sam stromodna cura
Volim kuće prizemljuše krastavih zidova
Sa dvorištima krcatim starudijama,
Umesto oblakodera i apartmana
U kojima se budim i spavam.
Muškatle u prozorima i u loncima na tufne
Više volim od imitacija, od veštaka..
Ja sam staromodna cura
Što više voli vespe umesto automobila.
Tandrkanje tramvaja i kloparanje parnjače,
Više od zvižduka mlaznjaka.
Puteljke umesto avenija i bulevara,
Kojima moje potpetice odzvanjaju.
Ja sam staromodna cura
Što voli miris opranog veša
Koga vetar naduvava
Do moga lica, preko moga nosa
I sve ono što veje iz predhodnog života.
Ja sam staromodna cura
Još slusam longplejke i tipkam Oliveti,
Govorim hvala, izvinite, molim.
Volim da mi dasa pripali cigaretu
Otvori vrata, pridrži kaput, primakne stolicu,
Da me svlači krpicu po krpicu.
Ja sam staromodna cura
Što voli kič scene sa zalascima sunca,
Modne žurnale i porodične albume,
Od okretnih igara "stiskavac" jedino razumem.
Ja sam staromodna cura,
Ne zujim i ne skitaram kojekuda,
U kući dreždim povazdan,
Ko glineni ćup sušeći se na promaji
Samoće i zadovoljstava,
Mamurna od snova.
Ja sam staromodna cura
O ljubavi i strasti malo šta znam
Devičijeg srca rodjena udovica,
Pod čijim nogama život kulja
Kao para iz šahta
Koju zaobilazim brzim koracima.
Ja sam staromodna cura
Ne kupujem po sniženoj ceni
Ni osmehe ni svilu.
Ne nosim mini suknje i dekoltee,
Bilo bi to lako oružje za nekog
Ko je nameran da osvaja bez.
Ja sam staromodna cura
Što se kuvam u sopstvenom loncu
Marke hoću- neću.
Kao keruša sama ližem sopstvene rane,
Umreti skoro neću.
Ja sam staromodna cura
Niti psujem, niti zvocam, niti besnim,
Možete me mazati na hleb.
Al s medom se uvek dobije malo otrova,
Ljubavi u smrtonosnim dozama.
Ja sam staromodna cura
Žuljas me kao nova cipela
Koju moram izuti, promeniti,
Za jednog udobnog ko patika
Ili razgaženog ko susetkina sandala.
Ja sam staromodna cura
Dobra sam prema muškarcima,
Kao prema onim koji se plaše mraka,
Lifta i prelaska ulice van pešačkog prelaza.
Sa njima volim da idem u bioskop
I gledam nove filmove na stari način,
Iz zadnjeg reda bioskopske polutame,
Dok mi odabrani zavlače ruku ispod suknje.
Ja sam staromodna cura,
Drevna ko Kartagina,
Minimalno oštećena zubom vremena.
Muzejski komad koga nema na aukciji.
Pipanje nije dozvoljeno.
Uzmi ili ostavi.

--------------------------------------------------- R. Lazic

Нема коментара:

Постави коментар