Razgovor sa vama je nuzan i nemoguc.

Neodgodiv u uzurbanom zivotu, mada odlozen za nikad.

понедељак, 23. мај 2011.

Jeste dođu meni


Jeste dođu meni moje lude bubice
jeste salete me neke crne ulice
al
zato ćeš ti kao stara kučka
skapati jednom posle dobrog ručka

Jeste pošašave katkad moji damari
jeste spopanu me užasi i darmari
al
ti si za mene pročitana knjiga
i ko te čita baš je mene briga

Jeste mnogi pamte moje pjane zore
jeste o meni se priča sve najgore
al
tebe više do jutra ne čeka
pesnik koji te za noć voleo dva veka

Jeste mene će anđeli od prakse
po nalogu zvezda zauvek da uhapse
al
tvoje srce biva sve lihtije
i život ti se menja u pihtije

Jeste jesam širio Lazi kao gubu
jesu mene mrtvog videli u klubu
al
kao i uvek kad sam to hteo
čim je svanulo ja sam oživeo

Sad u šumskoj kući zbratimljen sa šumom
poručujem trista čajeva sa (r)umom
al to je samo slučajno (onako)
jeste
to je zato da ne bih zaplako

I moram ti reći već šenulim umom
dobra stvar ti čajevi sa rumom
još
da si ti tu
zveri
mo-ja
divna
bila bi to (o)čajanka nepojmljiva
sjajna!

Branislav Petrović
(onoj koja vise nije tu)

Нема коментара:

Постави коментар