Razgovor sa vama je nuzan i nemoguc.

Neodgodiv u uzurbanom zivotu, mada odlozen za nikad.

понедељак, 23. мај 2011.

Kisobran


Oprostite mi, idem drugim pravcem,
kišobran nisam podigla za Vas.
Meni je drago krenuti u čas
kad kiša tihi dovršava valcer.

Ali i dalje, ko da mi ne smeta
slušam Vaš govor - prazan, nezasit,
kao da može rastegnuti nit
među dva sveta, za par cigareta.

Nisam svemoćna. Čak se ni ne trudim
da vam ugodim, laskam - ni da znam,
dodijalo mi da objašnjavam,
najrađe ćutim na pitanja ljudi.

Nije smišljen moj kišobran za dvoje.
Izvinjavam se, moram poći da
nađem gde zvezda padalica sja:
uz valcer kiše, i dok vetar poje.

Svetlana Jevgenjevna Savicka

Нема коментара:

Постави коментар